OBRAZLOŽENJE DODJELE NAGRADA
Obrazloženje selektora Ibrahima Osmanbašića za izbor nagrađenih pjesama za 5. konkurs književne nagradne „Musa Ćazim Ćatić“– 2018.
Od 280 aplicirane pjesme na temelju prve faze ocjenjivanja zasnovane na kriterijima o zanatskom i umjetničkom aspektu autorskih kreacija u uži izbor je izabrano 20 pjesama, sa maksimalnom ocijenom, i to:
- O pjesniku – Kemal Valjevčić / Sarajevo, BiH
- Povratak slavnog disidenta – Rapko Orman / Livno, BiH
- Majstorstvo tišine – Ermin Lagumdžija / Sarajevo, BiH
- Prognani – Zumber Muratović / Ilidža, BiH
- Sinoć si mi opet razorila snove – Goran Vitić /Beograd, R.Srbija
- U ime pesnika – Mirjana Tomović / Han Pijesak, BiH
- Nisam više sanjar – Mirsada Murtić / Sarajevo, BiH
- Dom moje majke – Branka Šumar Krupljanin / Zenica, BiH
- Vrisak – Elma Hasić / Brčko, BiH
- U jaslama paradoksa – Ivan Gaćina / Zadar, R.Hrvatska
- Jezik kojim zborim – Senada Užičanin / Tuzla, BiH
- Domovina – Mustafa Kehonjić / Kalesija, BiH
- San o Bosni – Nermin Neslanović / Zenica, BiH
- Zavičaj – Senad Jusić / Bugojno, BiH
- Na pragu sna – Esad Bajić / Konjic, BiH
- Svijet i ja – Amela Kahvić / Tešanj, BiH
- Pjesnikovo dobro djelo – Dženita Hrnjičić / Sarajevo, BiH
- Odlazak mog oca – Elvedina Tutić / Goražde, BiH
- Sudbina – Asim Bajramović /Čikago, USA
- Azil za novi san – Sanja Radulović / Doboj, BiH
Za svih 20 pjesama može se konstatovati da zadovoljavaju osnovne kriterije pjesničkog stvaralaštva, a prije svega:
- da su pjesme zaokružene cjeline i da šalju poruku koja sublinira kontekst;
- da su pjesme napisane pjesničkim jezikom koji je skladan i u funkciji izražajne forme i kreiranog sadržaja;
- da je u pjesmama prepoznatljiva autorska originalnosti i odraz su naprednog i zrelog pjesničkog izražavanja i kreacije.
U drugoj fazi fokus ocjenjivanja je bio na idejnoj i estetskoj dimenziji pjesama. Maksimalne ocjene su dobile tri pjesme i to: „O pjesniku“, „Povratak slavnog disidenta“ i „Majstorstvo tišine“.
U trećoj fazi vrjednovan je umjetnički dojam pjesme kao cjeline, te obzirom da se radi o tri skoro podjednako uspješna rada, preovladale su nijanse za konačan poredak nagrađenih pjesama, i to:
Prvo mjesto – „O pjesniku
Drugo mjesto: „Povratak slavnog disidenta“
Treće mjesto: „Majstorstvo tišine“
Obrazloženje za treću nagradu – pjesma „Majstorstvo tišine“
Pjesma „Majstorstvo tišine“ sa 43 stiha, s obzirom na sadržaj koji ima i dijaloške elemente, može se promatrati i kao kraća savremena poema, čiji su duži opisi u funkciji dočaravanja fragmenta priče kroz bitne događaje. U savremenom pjesničkom izražavanju poetske priče se ne iznose hronološki i izostavljaju se formalni dijelovi naracije kao što su uvod i rasplet, već se opisuje suština događaja, tj. bit zapleta i radnje u cjelini. Autor (autorica) u potpunosti vlada formom proširene pjesme ili kraće poeme, te nam kroz četrdesetak stihova, osvježenih modernim metaforičnim izražajem, dočarava odnos likova, završavajući iskaz figurativnim asocijacijama u historijskom gradskom ambijentu Sarajeva.
Pjesnička tvorba u pjesmi „Majstorstvo tišine“ prožeta je autentičnim savremenim izražajem u pogledu forme i sadržaja i adekvatan je primjer modernog poetskog stvaralaštva ovog podneblja gdje su aspiracije usmjerene ka traganju za novim kreativnim prostorima i jezičkim izražajnim mogućnostima.
Dodjeljivanje treće nagrade pjesmi „Majstorstvo tišine“ smatram adekvatnim za ovaj uspješan pjesnički rad, a čije oblikovanje je, bez sumnje, iziskivalo značajan kreativan poduhvat.
Obrazloženje za drugu nagradu – pjesme „Povratak slavnog disidenta“
Pjesma „Povratak slavnog disidenta“ napisana je slobodnim stihom i ima 37 stihova, koji su raspoređeni u misaone cjeline, strofe, prema kontekstu i svojevrsnom ritmu što proizilazi iz narativnog sklopa. Svojevrsne strofe, čini skup od 2-5 vezanih stihova, a pojavljuje se i zaseban stih – koji zbog širokog kontekstualnog obuhvata opravdano zauzima odvojenu, zasebnu misaonu cjelinu. Dakle samim rasporedom stihova i njihovim vezivanjem za uži kontekst kreiran je ritam – koji ima aritmično svojstvo koje se harmonizira ne matematički već na nivou značenja. Iz toga proizilazi da je izražajna forma potpuno podređena sadržaju – koji je podijeljen na misaone cjeline što prati narativni tok pjesme. Elementi koji čine radnju koja se saopćava u pjesmi sačinjena je od elemenata konkretnog i apstraktnog svojstva, dakle, opisuje se stanje, bivanje, ali i područje osjećanja i spoznaje.
Tema je posebno interesantna jer se fokusira na sudbinu pjesnika i njegove kreacije u realnom svijetu, u svijetu koji nema senzibilitet prema duhovnosti i prema njenim nosiocima se uglavnom ophodi na neuviđajan, a često i uvrjedljiv način. Stoga je pravo čudo ako se pjesniku/pjesnikinji – na bilo koji način – ukaže poštovanje i oda počast.
Pjesma „Povratak slavnog disidenta“ autor (autorica) nam dočarava rijetku situaciju kada odbačeni mještanin/sugrađanin uspjeva u drugoj sredini, u iseljeništvu, i vraća se u svoje mjesto nakon uspjeha i dostizanja slave. Dakle, sama ideja i tema pjesme je utemeljena na veoma širokoj interpretativnoj ravni i na temelju zanatskih i kreativnih sposobnosti autora (autorice), uz bogat metaforični i slikoviti izražaj uspjeva da sa 37 stihova sroči pjesmu koja sublinira sve bitne zahtjeve i izazove modernog pjesništva 21 stoljeća.
Smatram primjernim da se pjesmi „Povratak slavnog disidenta“ dodijeli druga nagrada na 5. pjesničkom konkursu „Musa Ćazim Ćatić“–2018. godine.
Obrazloženje za dodjelu prve nagrada pjesmi „O pjesniku“
Pjesnik (pjesnikinja) piše pjesmu o pjesniku. Mada nema posvete, sadržaj stihova ukazuju da se najvjerovatnije radi o pjesniku Musi Ćazimu Ćatiću, u čiju čast se i organizira ova književna manifestacija. Snažna poruka je i u tome što se autor (autorica) odvažio/la da snagom svoje poezije dočara lik i djelo jednog od najvećih pjesnika sa ovih prostora – ne ukazujući direktno kome je pjesma posvećena – pouzdajući se isključivo u smislenu igru riječi.
Pjesma je kompleksnog sadržaja jer u sveg 28 stihova uspjeva da dočara suštinu pjesničke kreacije – pjesnika čije nadahnjuće je obuhvatilo impresivne sadržaje vidljivog i nevidljivog svijeta, isprepleteni tragičnom sudbinom kojom se gasi mladi život neshvaćenog književnog genija.
Pjesma „O pjesniku“ se otvara konstatacijom da se o velikom pjesniku sudi „… po svom nahodu / Kako kojem milo, tako ti pero uramljuje.“ . Ni nakon stoljeća nije se ništa suštinski promjenilo na Balkanu u tom smislu, pa je tema i danas aktuelna.
Sadržaj pjesme je svojevrsna refleksija na aktuelne globalne i geo-političke tenzije, sa jedne strane, kao i reakcija na neutemeljena svojatanja i tendenciozna negiranja izvornog poetskog nadahnuća ovog podneblja – kako Bosne tako i Balkana, sa druge strane; te se u pjesmi kliče: „ Kaži čovječe, ja sam pjesnik! / ni otud’ ni ovdud’,/ Nit’ s istoka nit’ s zapada, / Ja sam iz sredine, tu mi je mjesto.“
Dakle, iznosi se na svjetlost dana duhovno određenje, kreativno gravitiranje, u odnosu na vrijeme i prostor, tj. u historijskom i geografskom kontekstu – a gdje se forsiraju falsifikati i smutnje.
Stihovi – „Kaži nek’ misli u riječi poteku / Da stoljetni nemir mir nađe,“ – govore nam da je autor (autorica) dostojan/na da stihovima se obraća epohalnom pjesničkom gorostasu jer su riječi smislene i harmonične; dubokomislene jer prenose informaciju, a istovremeno i lijepe jer odražavaju sklad i estetiku.
Stihovi – „Čovječe, kome tvoje mlade godine govore! / Stoljećima iskustva homerovske aluzije!“ – ukazuju na duboku spoznaju o mističnim izvorima pjesničkog nadahnuća, što se nosi kroz život kao pečat sudbine.
U zadnjih šest stihova sročena je poenta što briljantan je izraz pjesničkog sklada idejnog konteksta i nadahnutog izražaja: „Dok pjesničke noći hude nad svijećom, / I mastilom ispisuju svijet i postojanje. / Ti si čovječe tek čovjek, / Onaj kome misao slobodu traži. / Ti si čovječe oduvijek / samo pjesnik od istine i draži.“
Dakle, pjesma „O pjesniku“ je vanserijska, unikatni poetski rukopis – i kod god da je autor (autorica) – može se reći da se radi o pjesničkoj virtuoznosti koja je produkt visokog nivoa zanatskog umjeća i raskošnog kreativnog talenta.
Između 20 uspješnih pjesama iz užeg izbora, pjesmi „O pjesniku“ dao sam prednost na temelju iznesenih stavova i mišljenja i smatram je najuspješnijom na ovogodišnjem konkursu, te da zaslužuje prvu nagradu na 5. pjesničkom konkursu „Musa Ćazim Ćatić“–2018. godine.
Ibrahim Osmanbašić, selektor
Sarajevo, 20.12.2018. godine
Nagrađene pjesme:
- mjesto
Kemal Valjevčić / Sarajevo, BiH
O PJESNIKU
Čovječe, za koga te predstavljaju
Sve one kadije što dunjaluku sude?
A sude po svom nahodu,
Kako kojem milo, tako ti pero uramljuje.
Kaži čovječe, ja sam samo pjesnik!
Ni otud’ ni ovdud’,
Nit’ s istoka nit’ zapada,
Ja sam iz sredine, tu mi je mjesto.
O čemu tvoji stihovi zbore,
Dok se prelamaju preko zubiju insana?
O ljubavima, grijesima,
O prirodi, rodoljublju.
Kaži nek’ misli u riječi poteku,
Da stoljetni nemir mir nađe,
Da se počeci završe,
A nesklad porine svoja krila k ljubavlju,
I sklad odleprša u najfinije beskonačnosti.
Čovječe, kome tvoje mlade godine govore
O stoljećima iskustva homerovske aluzije?
Kad zapisuješ jedno, drugo se ispisuje,
Kad govoriš drugo, prvo se kazuje.
Prazna realnost se mistikom puni,
A jutra u behutu umorno zaspu,
Dok pjesničke noći hude nad svijećom,
I mastilom ispisuju svijet i postojanje.
Ti si čovječe tek čovjek,
Onaj kome misao slobodu traži.
Ti si čovječe oduvijek
Samo pjesnik od istine i draži.
- mjesto
Rapko Orman/Livno, BiH
POVRATAK SLAVNOG DISIDENTA
duboko uronjene u pjesničko ozračje
sredine pojedine – divne i dične
trešnje na mladom suncu u haiku
ljiljani u ljetu
vole i slave svoje pjesnike
i žive i mrtve
za sredine neke
(po šugavoj koži svijeta pr/osule se kao boginje)
veže se slogan
umri pjesniče da bi bio slavan
trebaš nam mrtav a ne živ
postoje i sredine pune žestine i nasilja
pjesnike koji se energično opiru pokoravanju
na brisani prostor izvode pod olovne rafale oblaka
na vjetrometinu gdje oluje i ljuti vjetri
urlaju i šibaju
neki završe s one strane granice
iz/van svog jezika kao disidenti
i – kako to najčešće biva
u novoj sredini oni zablistaju ugled steknu i autoritet
poberu najznačajnije književne nagrade
pojedinci nerijetko do nobela dobace
a tada iznenada zaokret – promjena klime
rodna gruda leda naglo se otapa
pomirljivo smješka sjaju disidenta
želeći da zrake bljeska i slave
zapljusnu/ozare i njene obale
na valu hladne krivedrine
novi dan stidljivo ispravlja krivine i krivnje
pere ruke i obraz
za povratak svog svjetskog pjesnika
domaja pripremi dostojan doček
susret – već viđen – pun radosnica i žala
dirljiv do ganuća
a poslije – bar tako se očekuje
knjiga (i film) o povratku slavnog disidenta
na krilima ždrala bestselera leti preko bijela svijeta
- mjesto
Ermin Lagumdžija, Sarajevo, BiH
MAJSTORSTVO TIŠINE-
Servirala je jelo kao Rodžer Federer as
pa dugo, punih usta, smišljah kako uzvratiti
riječi odaslane preko mreže naših nesporazuma.
Strane svijeta nezvane se upletoše
i počeše me privlačiti – prstima daljina povlačiti
svaka na svoju stranu nastranosti.
Čekajući da kosti konzervira samoća
koža mi postade grafički list
oplemenjen visokom štampom ljubavi,
prvi od trideset i tri primjerka
iz ciklusa posvećenog posvećenima.
Maestro, alat tvog umijeća nek’ zagrebe i po matrici moga srca!
Učitelju, ti najbolje znaš, krijesnice slatkastog znoja
iz sjećanja čim zatrepere u bojama sa japanskih drvoreza,
vrabac zdravog razuma izletjet će iz lobanje
kao ratnička sova iz pukotine Gromovnikovog čela.
“Koga se tiče ljepota”, procvrkuta ona sirenski zavodljivo,
a meni na oči izbi vrelina drevnih vulkana
u čijem grotlu čuče kiklopi i himere neotpisanih dugova.
Sjećam se:
bacali smo Rubikove kocke
i nadali se dobitku polarne noći,
kada priznao sam sjeni njenog priviđenja
kako mi stihovi usnulih pjesnika naviru na usta,
kako pjenim strašću – nazdravljajući u čast Starih majstora…
“Koga briga”, ponovila je, pa tačku upitnika prešućenog pitanja
šutnula kao loptu, zidanovski elegantno, niz strminu riječnog korita:
Zašto se čari pretpostavljenih vrlina neminovno utapaju
u izvještajima sudskih vještaka
za procjenu vrijednosti
vjernosti?
Umjesto odgovora, ushit mi zatitra na usnama:
- zvijezda sam u Sazviježđu obješenjaka
koja blista kao vješalima nepoljuljana odluka!
“Maestro, od sutra ću da igram lutriju”
svečano obznanih i prijeđoh Latinsku ćupriju.
Ne misleći o fijuku atentatorskog metka,
uhvaćen u nevidljivu mrežu svjetskog poretka
razapetu između krajnosti stvaralačkog hira,
sa posljednje st(r)anice uskočih u tramvaj od papira
čiji putnici tek zarezi su i tačke – niti klupka u šapama mačke,
kondukteri stihovi bez rime – razbuktale vatre što ne dime,
a nemušt vozač promašena meta –šutnjom pozlaćena poenta.