Žiri je u sastavu Amir Brka, Šimo Ešić i Enver Kazaz dobio 195 prijava. Većina njih sadržavale je tri, rijetko dvije, a tek poneka jednu pjesmu. Već u prvom, tzv. eliminatornom krugu čitanja, kada su birane one pjesme koje bi eventualno bile objavljene u knjizi koju je organizator nagrade namjeravao objaviti u Ćatićevu čast, nametnuo se problem vrijednosti prispjelih rukopisa. Naime, svega desetak pjesama ispunjavalo je vrijednosne kriterije za objavljivanje u takvoj knjizi. U svojim raspravama žiri je jednoglasno zaključio da niti jedna pjesma ne zaslužuje da bude nagrađena.
U tematsko-motivskoj ravni većina pjesma je na tradicionalna način ljubavna, previše klišeizirana, čak po svojoj idejnoj i emocionalnoj strukturi bliska onoj ljubavnoj pjesmi kakva je karakteristična za tzv. novokomponovanu muziku. Ako nisu ljubavne, pjesme su patriotske, sa površnim osjećajem domovinstva i hvaljenjem ljepota i patnje Bosne. Takva poezija ostaje na razini patriotskog kiča, bez svijesti da to čini i bez mogućnosti da se uzdigne u poeziju koja bi pitajući o sebi, svome jeziku i njegovoj figuraciji, te pjesničkoj formi postavila i pitanje o smislu patriotskog osjećanja i vrijednostima koje zastupa.
Ovakva ljubavna i patriotska poezija više unazađuje poetski jezik i vraća se u ovdašnji folklorni tip romantizma, nego li ga unapređuje i dalje razvija. Ostaje takva poezija na razini osnovnoškolskog poimanja pjesništva i njegove društvene funkcije.
Treći dominantan tip pjesama prispjelih na konkurs jesu one koje se na ovaj ili onaj način obraćaju Ćatiću i njegovoj pjesničkoj i ljudskoj sudbini. Takve pjesme kao da su pisane na temu nekog srednjoškolskog ili osnovnoškolskog rada.
Ostale pjesme koje se izdvajaju nekim svojim vrijednostima imale su tu nesreću da ih je premalo prispjelo na konkurs, pa ne mogu biti štampane u knjizi. One se približavaju savremenom pjesničkom senzibilitetu, a neke od njih i modernoj upotrebi jezika. Nazire se u nekima od njih i pjesnički talent i mogućnost za izražavanje pjesničkog senzibiliteta uronjenog u dramu egzistencije današnjeg čovjeka.
Odlučivši da ne dodijeli niti jednu od predviđene tri nagrade, žiri je imao u vidu i očuvanje simboličke vrijednosti Ćatićevog pjesničkog imena i vrijednosti njegove poezije, nadajući se da će naredni konkurs polučiti bolje rezultate.

Enver Kazaz – predsjednik žirija